Postav o vršilicama
Izum vršilice
Vršenje je proces odvajanja zrna žitarice od njene stabljike. Nekad se obavljalo ručno, lupajući štapovima po žitu, a potom se bacajući u zrak vjetrom zrno odvajalo od plijeve. U želji da se vršenje žita olakša i ubrza koristila se i stoka, a već su u doba drevnog Egipta razvijena prva pomagala.
Tijekom srednjeg vijeka taj se proces usavršavao, a prva prava vršilica kakvu danas poznajemo pojavila se u 18. stoljeću. Konstruirana je u Škotskoj 1786. godine, a izumiteljem se smatra Andrew Meikl.
U vršilici se proces odvijao u nekoliko koraka. Snop pšenice ubacivao se u otvor koji se obično nalazio na gornjoj strani. Prolaskom kroz rotirajuće bubnjeve zrno se mehanički odvajalo od stabljike i klasa. Potom se ventiliranjem i filtriranjem vodilo do mjesta gdje se punilo u vreće. Na drugoj strani vršilice, posebno konstruiranim mehanizmom, izbacivani su odvojeno slama i pljeva. Vršilica se pokretala ručno, konjima ili u novije doba strojevima. Svojom konstrukcijom, karakterističnim zvukom pri radu i veličinom imponira i budi sjećanja starijih te maštu najmlađih.
Nekoć su žetva i vršenje žita bili složen proces koji je zahtijevao angažman velikog broja ljudi. Njime je u domove ulazio prvi prinos godine, prestajali svi strahovi (smrzavanje, tuča, nametnici, suša, požari) i osiguran je kruh za nadolazeću zimu.
